32236 Ilok
Šetalište I. L. Ribara bb
Tel.: 032/ 741-367
U sastavu: Kulturni centar Grada Iloka
Vrsta muzeja: zavičajni
Osnovan: 1952.

Prema uputama Ministarstva prosvjete i kulture RH, počela se sredinom 1991. provoditi zaštita muzejske građe u zgradi Muzeja. Fundus galerije prenesen je s drugog na prvi kat, gdje su zidovi deblji, i smješten je u unutrašnje prostorije.
Kada se potkraj kolovoza 1991. Ilok našao u okruženju okupatorske vojske, razmišljalo se o evakuaciji najvrednije muzejske građe. Muzej grada Iloka nije imao opremu za evakuaciju i dislokaciju muzejske građe. Ipak je nabavljeno deset limenih sanduka za prijenos muzejske građe. Sanduke je polovicom rujna obilaznim putem preko Nijemaca, Đeletovaca i Tovarnika, preko polja, dovezao vozač VUPIK-a.
Odabran je najvredniji materijal koji je trebalo iznijeti iz Iloka te su sastavljeni popisi za svaki sanduk posebno. Gradske vlasti su početkom listopada 1991. dogovorile s predstavnicima JNA izlazak stanovništva Iloka i okolnih naselja iz okruženja. U pregovorima s članovima promatračke misije EZ-a i predstavnika Iloka, bez prisutnosti JNA, bilo je dogovoreno, da se muzejske inventarne knjige i 10 metalnih sanduka s najvrednijom građom evakuiraju u vozilu EZ-a. Dogovoreno je da se komisijski, uz zapisnik, zapečate prostorije Muzeja. Ništa što je dogovoreno nije realizirano jer su predstavnici EZ-a napustili Ilok ranije nego što se očekivalo. Muzej s kompletnom građom je zaključan, a inventarne knjige su dislocirane.
Zajedno s ostalim stanovništvom, stručni djelatnik Muzeja iseljen je iz Iloka 17. listopada 1991.
INFORMACIJE O MUZEJU GRADA ILOKA TIJEKOM OKUPACIJE
Prema informacijama tijekom 1992. do 1994. iz srpskih lokalnih novina "Iločka reč" saznaje se da je Muzej otvoren za javnost, uz naknadno postavljanje legendi na ćirilici; priređuju se izložbe uz poziv novodoseljenom stanovništvu da posjete "najbogatiji Muzej na ovom prostoru". U istom glasilu je tiskana informacija da su privatne zbirke umjetnina i dio fundusa knjižnice, pokradene ili uništene.
* Prema izvješću stručnog savjetnika Vijeća Europe, dr. Colina Kaisera, koji je tijekom ožujka 1994. s predstavnicima EZ-a posjetio Ilok, Muzej je otvoren za javnost, postav nije mijenjan, a u Muzeju radi kustosica slovačke nacionalnosti.
* Dio postava etnografske zbirke i novije povijesti (Srijemski front) ugrožen je, jer se na tavanu zapadnog dijela dvorca nalazi vodospremnik gradskog vodovoda, koji propušta vodu. Muzej je bio slabo posjećen, najviše je posjeta stranih delegacija, dok lokalno stanovništvo nije posjećivalo muzej.
* U prostorije Muzeja nisu bile puštane hrvatske delegacije koje su u 1996. godini dolazile na dogovore o mirnoj reintegraciji (iako su se sastanci održavali u prizemlju dvorca).
Nakon povratka u Ilok u rujnu 1997. potvrđene su informacije o stanju zgrade i građe.
Dvorac Odescalchi zatečen je u zapuštenom stanju kao i muzejska građa, koja je djelomice i opljačkana.

Stručnjaci Ministarstva kulture RH, Uprave za zaštitu kulturne baštine iz Osijeka, pregledom zgrade ustanovili su statički poremećaj vidljiv od temelja do krovišta. Poremećaj, odnosno slijeganje nosive konstrukcije, izazvalo je djelovanje vode koja se prelijevala iz vodospremnika gradskog vodovoda smještenog na tavanu.
Kako se zgrada godinama nije održavala niti su popravljana oštećenja, zbog slijeganja se nakrivilo krovište, uz tavanske prozore su nastale pukotine pojačane istrunulom limarijom na tavanskim prozorima. Od vode su stradale tavanske nosive grede, u svim prostorijama su popucani zidovi i stropovi osobito na zapadnom krilu drugoga kata i u hodniku prema sjeveru. Svi prostori Muzeja su zapušteni i vlažni jer oštećenja zidova i stropova nisu popravljana već su na mjestima prodora vode postavljane posude u koje se skupljala voda.

U vremenu od 9. do 12. svibnja 1997. izvršena je provalna krađa u Muzej grada Iloka. Iz galerijskog postava otuđene su 23 slike, djela starih majstora. Sve slike su izvađene iz okvira, izrezane iz unutarnjih okvira (blind-rama). Tragove zločina izvršitelji su pokušali uništiti pjenom iz protupožarnih aparata. Krađa se dogodila tijekom vikenda, a otkrivena je u ponedjeljak 12. svibnja 1997.
Nakon očevida i istrage djelatnici MUP-a su uz pomoć Ministarstva kulture RH, Uprave za zaštitu kulturne baštine iz Zagreba, MDC-a i ravnatelja Muzeja u progonstvu Mate Batorovića, prikupili fotografije i dokumentaciju o ukradenim umjetninama. Podaci o krađi preneseni su sredstvima priopćavanja, obaviješteni su ICOM, UNESCO. Krađa je prijavljena INTERPOL-u.
Ostala muzejska građa zatečena je u zapuštenom stanju dobrim dijelom oštećena zbog utjecaja vlage i neprovjetravanja, osobito građa u čuvaonicama. 
U ožujku 1998. komisijski je obavljena je revizija cjelokupnog muzejskog fundusa, kojom je ustanovljen je konačan broj ratnih šteta na građi.